Arhiva vesti

Ovo je arhiva svih nasih vesti i clanaka, sa ekspedicija, avantura i desavanja. Izaberite mesec i godinu da bi vam se otovorili clanci iz tog perioda. Pogledajte dnevnike sa avantura, fantasticne slike kao i poneki video.

19 маја

2007

posted by:

Extreme Summit Team

0

Komentara

< Nazad na arhivu 2007 godine

Everest ’07 – Kompletan izvestaj sa Expedicije

________________________________________

-25.05.2007.

 

Sigosmo nekako u Kathmandu. Na ulasku u grad blokiran put, zapaljene gume gore na sve strane, mladi ljudi uzvikuju nekakve parole, a mi se nerviramo jer smo umorni i hteli bi što pre pod tuš. Trebalo nam je oko tri sata da se probijemo do našeg hotela. Dobro smo prošli.

Saznajem da je moj Iswari nekako uspeo da promeni šest karata za 28. maj. Sutra je neradni dan, a prekosutra u nedelju se radi i probaćemo da preostale tri karte promenimo za isti let. Lakše je popeti Everest nego krajem maja promeniti karte na avionima koji lete iz Kathmandua! Ali šta ćeš, nama se žuri kući…

Marko i ja smo pred večeru otišli do mog brice Deepak-a da se obrijemo i ošišamo. Sada je jedino Petar ostao kao Robinson Kruso.Kaže, hoće da se vrati kući kao pravi alpinista!

 

Vodja ekpedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-23.05.2007

 

Konačno jedna prospavana noć. U BC (5200m) spavali smo kao topovi.

Posle doručka morao sam do Oficira za vezu, kako bi regulisao dugovanja za ekstra Yakove i uzeo sertifikate za one koji su popeli Mt.Everest. Dogovorili smo se da sutra u 10.00 on pošalje džipove za prevoz do Zangmua (2700m).Sve je u redu, a poslaće nam i jedan kamion za opremu. Što se tiče fotki, i dalje smo u kvaru sa tehnikom, ali tu su komšije pa smo nekako poslali od njih.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-22.05.2007.

 

Svi članovi ekspedicije su sinoć stigli u ABC (6400m).

Ostali smo do posle ponoći pričajucći anegdote sa uspona.

Kako je sada lepo smejati se sopstvenim mukama i greškama, kada si na sigurnom i kada nemaš nikakve posledice posle osvajanja najvišeg vrha na svetu.

Bilo je sinoć i suza u BC-u, grljenja, čestitanja i smejanja… Sve odjednom.

Danas se spuštamo u BC (5200m) i ceo dan bićemo na putu.

Juče su nam Yakovi u ABC-u pokidali kablove od solarnih panela, tako da ne možemo da vam pošaljemo fotografije i video clip sa vrha.

U BC imamo rezervni komplet, tako da ćemo sutra pokušati da sve to pošaljemo na našu web adresu.

Izvinjavamo se zbog ovoga, ali ovakve stari se dešavaju. Ako ste bili strpljivi tokom uspona na vrh, strpite se još malo kako bi videli prelepe fotke Petra Pećanca.

Svi članovi ekspedicije se odlično osećaju i zahvaljuju se na vašoj podršci, naročito tokom poslednjih par dana.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

 

-21.05.2007.

 

Dan posle…

Svi su napustili C2 (7800m), prošli su C1 (7150m) i sada se spuštaju u ABC.

Dr.Gligor je stigao prvi u bazu već u 12.30h. Izgleda odlično, kao da nije bio na 8848m. A ja se najviše brinuo za njega!Ovde u bazi se već krenulo sa pakovanjem opreme. Sutra nam stižu Yakovi, a prekosutra karavan ode za BC (5200m).Hvala svima još jednom na fenomenalnim porukama koje su stizale putem satelitskog telefona.

Ali najjači je lik koji je juče zvao. Kaže video sam na sajtu telefon pa da vas pozovem.

“Hvala vam na ovom uspehu, ovako se nisam osećao još od kada smo tukli Amere u košarci!”

Bez Komentara…

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-20.05.2007

18.34 (local time)

 

Kao što smo i predvideli, spuštanje je teži deo posla od penjanja. Ali koliko god ova priča bila teška za nas, jednog trenutka njoj mora doći kraj.Članovi ekspedicije su se spustili u C2 (7800m), gde imaju dovoljno kiseoničkih boca, hrane i EPI gasa za kuvanje obroka.

Mada umorni i iscrpljeni posle današnjeg uspona, ipak imaju dovoljno snage da odrade potebnu proceduru na ovoj visini.Sutra očekujemo u popodnevnim satima njihov dolazak u ABC (6400m).

Sada vodja ekspedicije može na spavanje. Hvala svima na podršci prethodne noći. Laku noć svima, ma gde se u ovom trenutku nalazili…Mislim da ni ja ni članovi ekspedicije nismo svesni veličine uspeha koji smo postigli.

To i nije bitno, važno je da smo srećni, a sreću čine male stvari. Istorijski uspeh ili ne? Neka se drugi bave sa tim.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

 

-20.05.2007

16.00 (local time)

 

Zbog predugog zadržavanja na vrhu većina je ostala bez kiseonika po dolasku u C3 (8300m).

Takodje spuštanje niz severni greben je trajalo dugo zbog umora i ogromnog zračenja koje postoji na ovoj visini.

U C3 (8300m) čine klasičnu grešku koja je opisana u svim udžbenicima ekspedicijskog alpinizma.

Ulaze u šatore i zbog velike vrućine unutra, dehidracije i umora, istog trenutka svi spavaju!

To je veoma opasno na ovim visinama i u ovakvim situacijama. U kontaktu putem radio veze objasnio sam Petru i Sonamu da po svaku cenu moraju da ih pokrenu,

i počnu sa spustanjem ka C2 (7800m). Što pre na manju visinu. To će im razbistriti glave, a u nižem kampu imaju dovoljno kiseonika za iduću noć.

Medjutim lako je pričati, pojedinci su bili u takvom stanju da je teško bilo dopreti do njihove svesti i objasniti im situaciju u kojoj se nalaze.

Znam da je teško i da noge ne slušaju. Nastaviti sa kretanjem, pa makar kao puž, ali se kretati na dole.

Očekujem sledeće javljanje iz C2 (7800m) za oko tri sata.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-20.05.2007.

10:00 (local time)

 

Foto: Petar Pećanac.

Drugi deo tima je na vrhu!! Dragana Rajblović, Miloš Ivačković, Dr.Gligor Delev i Šerpasi Lakhpa Tarke i Sonam.

Petar je ostao da ih sačeka kako bi snimio neke detalje za film.

Miloš me je nazvao i ispričao gomilu stvari koje nikada nikome u životu nije rekao (Mina izvini!)

To je Everest, to je krov sveta. Pokreće emocije koje ni ne znaš da postoje u tebi.

Ja sam mu samo odgovorio: “Ajde, šta si se stiso, isplači neku suzu i za mene…”

Petar je zablokirao. Mislim da će koristiti energiju ovog dana dok je živ!

Dr.Gligor još ne veruje šta ga je snašlo i gde se obreo.

Gaga je čist Zen Budizam. Da živim petsto godina ne bih postigao stanje duha koje ona ima.

Sada predstoji najvažniji i najteži deo ekspedicije. Vratiti se nazad u C2 (7800m)!

To je mnogo teže nego popeti vrh i to svi znate.

Hvala svima koji ste nas noćas pratili i navijali za nas. Deo vaše energije je izašao na Everest!

Sada svi na spavanje, a mi ćemo narednih 6-8 sati brinuti o povratku ovih heroja.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-20.05.2007

09:28 (local time)

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Ilija čeka svog partnera na vrhu dok je ovaj rešio da snimi novi “Park iz doba Jure”!!!

Petar je oduševljen atmosferom i ambijentom pa ne ispušta fotoaparat i kameru iz ruku.

Pokušavam da ga ubedim da mora ipak nazad.

Dragan i Basko su već daleko odmakli. Vidi se šta je odgovornost. Oni su na putu ka C3 (8300m)

Miloš je isključio radio vezu, pa ne znam tačno koliko su udaljeni od vrha. Ali tu su, blizu. Osećam to.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-20.05.2007

08:45 (local time)

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Bravo… Uspeli smo… Posle toliko truda i muke prvi deo tima je na vrhu!!!

A po mestu iznad kojeg je samo nebo hodaju: Dragan Petrić, Basar Čarovac, Ilija Andrejić i Petar Pećanac!

Vrište, plaču, raduju se…

Ostatak tima je nadomak cilja. Gaga, Miloš i Dr. Gligor su na pola sata od vrha.

Još samo malo legende, još samo malo.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

Poslušajte pozdrav sa vrha ovde >>

 

-20.05.2007

08:24 (local time)

Šerpa Sonam se javio. Na žalost Simo nije prešao Treću stepenicu, odustao je ispod nje.

Trenutno ne znam razloge, Sonam kaže da je samo rekao da ne može dalje. Videćemo koji su razlozi kada se spusti u ABC.

Mada, retki su penjači koji odustaju tako visoko.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-20.05.2007

07.40 (Local time)

Nema spavanja, hajde još malo. Ovde je potpuno svanulo. Malopre smo Bola i ja ponovo upalili Pudju kao balagoslov za uspešan završetak uspona.

Imao sam pre desetak minuta audio i vizuelni kontakt sa Petrom i Ilijom.

Petar me je nazvao radio vezom i objasnio mi gde se nalaze. Onda sam ja uzeo durbin i pronašao ih na završnom grebenu!

Trenutne informacije su sledeće: Dragan, Basko i njihov Šerpa Nima se verovatno ovog trenutka približavaju vrhu. Očekujem njihov poziv sa krova sveta.

Petar, Ilija i Ang Sonam su odmah iza njih. Miloš, Gaga i Lakhpa su prešli Treću stepenicu i grabe ka završnom grebenu.

Ovoga trenutka Dr. Gligor, Simo i njihov Šerpa Sonam prelaze Treću stepenicu. Vrh je sve bliže i bliže.

Vreme je odlično. Gotovo da nema vetra.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-20.05.2007

06.40 (Local time)

Zora rudi… Ima li išta lepše od svitanja na Himalajima?

Petar se javio radio vezom. Nalazi se ispred Treće stepenice. Odlepio je na svitanje.

Glas mu podrhtava od emocija. Dok smo razgovarali u vezu se uključio i Miloš:”A mene ste zaboravili?”

On je sa Gagom popeo Second step i sada nastavljaju dalje. Ispod njih upravo izlaze iz Second stepa, Dr.Gligor i Simo. Bravo majstori, pristižete tim!

Daleko ispred svih su Basko i Dragan. Gledam njihove čeone lampe na završnom grebenu.

Očekujem njih dvojicu za oko sat, sat i po na vrhu.

Najvažnije je da su kao tim složni.

Ovde u ABC-u, Marko me je pratio skoro cele noći ali je malopre zaspao. Nije mu lako.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

Ovde možete preuzeti audio klipove sa poslednja dva javljanja : klip 1 i klip 2

 

-20.05.2007

05:42 (Local time)

 

Ovi jurcaju ko ludi! Dragan i Basko su već prešli Second step i grabe ka vrhu! Second step upravo prelaze Ilija i Petar, a za njima idu Miloš i Gaga. Gligor i Simo malo zaostaju za ovom grupom ali oni idu umerenim tempom.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-20.05.2007

04:42 (Local time)

 

Nestrpljivi ste? Pa nije ovo boks meč – dum tras i gotovo!

Zamislite kako je njima u ovom trenutku. Jedan pokret, a onda pet puta udahneš i izdahneš. Strpljenja.

Znate kako se kaže strpljen – spasen. Oni koji sada penju to znaju.

Uskoro će da svane. To će znatno da olakša stvar. Konačno vidiš gde si. Konačno vidiš koliko još ima do vrha.

Još samo malo…

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-20.05.2007

02:52 (Local time)

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Upravo me je Miloš zvao. Prešli su Prvu stepenicu (8530m) i približavaju se čuvenoj Drugoj stepenici (Second step).

To mesto zna da bude veoma nezgodno za penjanje. Granitna litica, prošarana pukotinama u kojima se smrzao led.

I sve to po mrkloj noći. Treba biti oprezan kod osiguranja na užadima. Glomazne perjane rukavice otežavaju rad sa opremom.

Trenutna temperatura je – 41C.

Očekujem da se jave posle prelaska Druge stepenice.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-20.05.2007

01:30 (Local time)

 

Dao bih sve na svetu da sam sada gore sa njima, a ne da se vrtim noćas u ovom komunikacijskom šatoru kao zver u klopci.

Oni penju lagano jednoličnim ritmom, osvajaju metar po metar visine. Svako sa svojim mislima:”Hoću li izdržati?”,”Kad će već jednom da svane?”,

“Gde se taj mesec sakrio noćas?”, “Opusti se, opusti se…”

Za sada ide sve po planu. Neka tako i ostane…

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-19.05.2007

23:20 (Local time)

 

Taman kada smo Sirdar Bola i ja palili Pudju u ABC-u za srećan uspon naših heroja, pozvao me je Miloš putem radio veze.

Nije mogao da izdrži: Znaš li kakvu si savršenu noć odabrao za uspon? Znaš li kako ovde gore dobro izgleda?

Eto, to je Miloš. Entuzijazam, oduševljenje, ljubav prema planini, iskrenost.

Svi su zajedno u grupi i kreću se prema Prvoj stepenici. Složno kao i uvek.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-19.05.2007

23:00 (Local time)

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Krenuli su…Sada je važno da budemo uz njih. Noć je vedra.

Čeone lampe traže put kroz stene severnog grebena Everesta.

Svi za jednog jedan za sve…

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-19.05.2007.

21:47 (Local time)

Primusi rade kao ludi. Pоčelo je spremanje. Trebaće im više od sat vremena da se obuku.

Usporeni pokreti kao da nosiš sto kilograma na ledjima. Noć je skoro savršena.

Vetar na 10km/h. Temperatura – 33 C. Ko je istopio dovoljno vode može da krene.

Sada više uspeh ne zavisi od snage njihovih mišića. To znaju oni koji su omirisali vazduh iznad 8000m.

To je drugi svet, druga planeta…

 

Vodja ekpedicije

Dragan Jaćimović

 

-19.05.2007

18.00 (Local time)

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Upravo su svi stigli u C3 (8300m). Predstoji topljenje snega i odmor od nekoliko sati pred završni uspon.

Noćas u 11.00h po lokalnom vremenu trebalo bi da napuste C3.

Marko je pre sat vremena stigao u ABC. Sada mi se čini da je mogao više, ali ko će da preuzme rizik?

Everest je ovde hiljadama godina i tu će i ostati. Siguran sam da će se jednog dana Marko vratiti ovde i da će popeti ovu silnu planinu.

Kada god on odluči da se vrati ovde, ja mu stojim mu na raspolaganju.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

 

-19.05.2007.

15:15 (Local time)

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Upravo su se javili putem radio veze, Petar i Miloš. Dostigli su 8200m! Nisam očekivao da će ovako brzo doći na ovu visinu.

U grupi su zajedno Petar, Gaga, Miloš, Basko, Ilija (Zmaj od Prijepolja) i Dragan. Ispod njih na oko pola sata zakašnjenja penju Simo i Dr.Gligor.

Ako nastave ovim tempom njih dvojica stižu na vreme u C3 (8300m) i noćas idu sa ostalima na uspon.

Vreme je odlično, a po Miloševom glasu rekao bih da su izuzetno zadovoljni kako im ide.

Čak smo razmenili par šala, a u pozadini sam čuo i Gagu kako nešto dobacuje.

Žao mi je zbog Marka. On je od C2 do C1 danas koristio kiseonik pri spuštanju. Poslao sam jednog Šerpasa iz ABC u C1 , kako bi se zajedno vratili.

Očekujem ih za par sati ovde u ABC-u. Marko nije ljut što sam ga vratio nazad, što nije uobičajeno.

Obično svi tvrde da su mogli dalje i kivni su na vodju ekspedicije. Valjda je video da mu ne ide.

Noćas ćemo nas dvojica da pratimo ostale na putu do vrha. Nema spavanja.

 

-19.05.2007.

14:15 (Local time)

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Ekipa se približava famoznoj granici od 8000m! Vetar je malo pojačao , ali ne utiče na penjanje.

Dok oni složno grabe napred, hteo bih da se zahvalim na podršci koja je stizala u proteklih skoro dva meseca, a naročito prethodna dva dana.

Hvala svima od Aljaske do Australije, hvala prijateljima iz Hrvatske, Bosne, Crne Gore, Makedonije i Srbije, hvala svim pripadnicima Planinarskog Saveza Srbije,

hvala prijateljima koji su bili tu kada je bilo najteže…

Ostanite uz nas do kraja. Ovi momci i devojka su to više nego zaslužili.

 

-19.05.2007.

12:00 (Local time)

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Prošle noći nismo mogli da pošaljemo poslednji izveštaj jer je postojala opasnost da zbog niske temperature Lap-top završi svoj radni vek.

Sinoć su svi došli u C2 (7800m), osim Marka. On je jedva stigao do 7550m. Tu se srećom nalazio kamp jedne druge ekspedicije, pa sam poslao Sherpa Lakhpu sa kiseoničkom bocom, hranom i primusom dole do njega. Lakhpa se brzo spustio iz C2 i javio mi se radio vezom kada je stigao do Marka. Marko je u redu, ali ne mogu da dozvolim njegov nastavak uspona. Previše rizično za njega, a i za ostale članove ekspedicije. On i Lakhpa su prenoćili u tom kampu. Jutros je Marko krenuo za ABC, a Lakhpa za C3 (8300m) da se priključi grupi.

Noć je protekla bez problema, a svi su koristili kiseonik tokom spavanja.

Što se tiče ostatka ekipe, jedino su Simo i Dr.Gligor vrlo spori u odnosu na ostale. Takodje ne drže se dogovora koji smo postigli u ABC-u.

Popodne ću doneti odluku o njihovom nastavku uspona ka vrhu.

U 11.30h po lokalnom vremenu (+ 6h u odnosu na Srbiju) svi članovi tima su napustili C2 (7800m) i krenuli da penju ka C3 (8300m). Naravno Simo i Dr.Gligor su kasnili sa polaskom oko pola sata. U 12.15h javio se Petar, i kaže da su svi zajedno u grupi, a da su Simo i Dr.Gligor oko sto metara ispod njih.

Dan je gotovo bez oblaka, vetar duva brzinom od samo 10km/h, temperatura je oko – 24C. Jutros je potvrdjena vremenska prognoza za naredna dva dana. Sve je OK.

Vremenski uslovi kakvi se samo poželeti mogu.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-18.05.2007

16:00 (Local time)

 

Prva grupa se javila sa 7600m.Petar kaze da Basko,Ilija i on odlicno guraju ka C2 (7800m).Ostatak tima je negde na 7550m.Magla i povremeni sneg otezavaju uspon.

Pre sat vremena sam bio kod britanske ekspedicije u gostima.Oni su peli 16. maja i imali su mnogo problema na usponu.Dva clana su im u kriticnom stanju.Kazu da su njihovi od C1 do C2 penjali 12 sati!Njihov vodja kaze:”Nemoj da si zabrinut, ovi tvoji odlicno penju”. Znam, ali ima jos dosta do vrha.

 

-18.05.2007.

09:00h (Local time)

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Sinoć smo imali ozbiljan problem u C1 (7150m) ali je na sreću sve rešeno bez posledica.

Po dolasku na North Cool ustanovljeno je da su svi naši šatori zatrpani novim snegom, a šipke od šatora izlomljene! Srećom imamo prijatelje koji su nam pozajmili njihove prazne šatore da prenoćimo jednu noć.Trebalo je jedino iskopati ispod snega deo opreme, primuse i hranu. Sve je to uradjeno kako treba, tako da se uspon danas nastavlja nesmetano. U 9.00 imao sam radio vezu sa C1. Miloš izveštava da je sve u redu i da trenutno tope sneg za nastavak penjanja ka C2 (7800m).

 

-18.05.2007.

11:30h (Local time)

 

Prva grupa napustila C1 (7150m), i krenula ka C2 (7800m). U 12.00h Miloš javlja da su svi napustili North Cool. Negde oko 12.10 on i Marko poslednji kreću ka C2 (7800m).

Na Severnom sedlu je vedro i sunčano, ali je iznad 7500m potpuna oblačnost bez padavina. Vremenske prilike su povoljne za penjanje. Pored naših trenutno ka C2 penje pet članova Ruske ekspedicije “7summits club”. Nema gužve kao što je bila 15/16 maja.

 

 

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jacimovic

________________________________________

-17.05.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

U 14.00 po lokalnom vremenu moj tim je napustio ABC (6400m) i krenuo prema C1 (7150m). To samo može da znači jedno: Krenuli su prema vrhu!

Posle pedeset dana provedenih u podnožju najviše planine sveta, došao je i taj dan.

Poslednjih desetak dana bio sam kao na iglama. Nestabilno vreme i druge otežavajuće okolnosti nisu mi dozvoljavale da donesem laganu odluku. U stvari, ovde lakih odluka i nema. Sada kada sam po sto puta premerio i odmerio za i protiv, sada kada se zna da je 20. maj (nedelja) naš “summit day”, nekako se lakše diše.

Ostalo je breme odgovornosti, ostalo je da u naredna 72 sata putem radio veze iskontrolišem situaciju do kraja, ostalo je još mnogo sitnih odluka koje mogu pomoći penjačima na putu do vrha, ali sve sam to već prošao i ne bojim se izazova.

Oni su više nego spremni. Danas kada sam ih ispraćao, i dok sam bacao pirinač na “Pudji” za njima, imao sam osećaj da su svi jedva čekali ovaj dan. To je dobro.

Ako budu znali da rasporede tu pozitivnu energiju tokom uspona, to će im mnogo pomoći.

Miloš će biti vodja uspona i moje oči i uši narednih dana. Ostali su podeljeni u timove po ličnom izboru: Ilija i Petar, Basko i Dragan, Marko i Gaga i Dr. Gligor i Simo.

U C3 (8300m) će im se pridružiti Šerpasi: Nima, Sonam, Lakhpa i drugi Sonam.

Od sutra počinjemo da šaljemo izveštaje nekoliko puta dnevno, a u subotu popodne počinjemo direktan prenos uspona. Dakle u subotu na nedelju (19/20 maj), saznaćemo da li će ova hrabra ekipa ostvariti svoje snove, i da li će Srbija dobiti svoju zastavu na krovu sveta – Mt. Everestu (8848m).

U subotu sa početkom od 17.00 (23.00 – kod nas, početak završnog uspona) pa sve do 02.00h u nedelju (08.00h – kod nas, očekivano vreme izlaska na vrh), u restoranu “Biblioteka” na Terazijama biće organizovano “on-line” praćenje uspona na vrh, za sve Himalajce i one koji se tako osećaju.

Za sve prisutne neko od članova ekspedicije putem satelitkog telefona, imaće direktno uključenje sa vrha.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-16.05.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Pored dva smrtna slučaja sa južne, nepalske strane, juče je Sagarmatha uzela prvu žrtvu na Severnom grebenu. Negde oko “druge stepenice” (8600m) jedan Japanac je poginuo.

Njihov kamp je odmah ispod nas i iz njega dopire samo tišina. Naš prijatelj Manuel je jutros krenuo ka vrhu. Brinemo se, jer do sada (12h) nije ostvario ni jednu radio vezu sa ABC-om. Verovatno je u pitanju baterija. Očekujemo njegovo javljanje do večeras.

Naš tim je ponovo danas otišao do početka fiksnih užadi na Severnom sedlu (North Cool).

Nema zdravstvenih problema, ali je primetno nestrpljenje. Sve će to doći na svoje mesto kada krene uspon. Ovde u ABC-u smo zajednički prošli nekoliko puta penjanje do vrha. I to iz sata u sat. Šta treba činiti, šta ne treba, koje su procedure u svakom od visinskih kampova, šta nikako ne smeju da zaborave, i tako dalje…

Nadam se da neće ništa zaboraviti. A i ako neko nešto zaboravi, tu je partner iz tima da ga podseti.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-15.05.2007.

Ljubaznošću gospodina Radić Ranka – Šerpe koji je napravio ovaj klip, imate mogućnost da vidite kompletan smer uspona sa severne strane.

Klip možete preuzeti ovde >>

________________________________________

-15.05.2007.

Poslao sam ih do početka fiksnih uzadi na Severnom sedlu. Nema ležanja preko 6000m.

Niko ne zna koliko ćemo čekati ovde povoljno vreme, pa nam je lagana fizička aktivnost potrebna kao hrana koju jedemo svaki dan.

Vremenske prilike se u toku dana promene nekoliko puta. I pored sve ove neizvesnosti atmosfera u ekipi je više nego dobra.

Smeh je najbolja odbrana od svih muka. Idemo dalje…

 

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-14.05.2007. ABC (6400m)

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Zemaljski dani teku…

Pre podne padao je sneg, ali je kasnije sunce izvirilo iza oblaka i ostatak dana bilo je sunčano. Svi su otišli su do “crampons point-a” da malo razmrdaju noge.

Petar je pripremio neke fotke za poslednja dva dana, pa im se i on pridružio.

Moj sirdar Bola bi kući, pa se ceo dan vrti oko mene: Kada će te na vrh?

Izgleda da ja više poštujem ovu planinu nego on, mada se na njegovom jeziku ona zove: Boginja Majka Zemlja.

Članovi ekspedicije su još uvek u odličnoj kondiciji. Mnoge ekspedicije su imale dosta odustajanja zbog zdravstvenih problema, što je uobičajeno na Everestu.

Mi održavamo dobru atmosferu u timu i pokušavamo da one nestrpljive spustimo na zemlju. Da, ima i takvih, mada iz dana u dan uvidjaju da se protiv prirode ne ide na silu.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-13.05.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Danas je Milošu rodjendan. Večeras očekujem da naš kuvar napravi pravu tortu.

Gledam iz ABC-a i ne verujem. Kolone ljudi idu ka C1, sa namerom da 15. ili 16. maja penju vrh.

Dok ovo pišem u ABC nikad hladnije, a iznad C2 vetar duva brzinom većom od 50km/h !

Za one neupućene, ta brzina vetra iznad 8000m znači 99% dobijanje promrzlina. Ali želja za Everestom je vrsta ludila.

Pričao sam sa mnogo ljudi koji kažu: “Znam da nije dobro da se ide gore sada, ali želim da probam. Želim da osetim tu atmosferu”.

Mi smo u toku dana proverili sve regulatore i maske za kiseoničke boce. Svako je dobio po jedan komplet i čuva ga do C2, kada će sve to početi da koristi.

Šerpasi, sirdar i ja imali smo odvojeni sastanak. Kada bi sve išlo tako glatko kao dogovori sa njima!

Naši visinski kampovi su spremni, kao i 45 boca sa kiseonikom pravilno rasporedjenih u šatorima.

Oprema je spremna, mi smo spremni, kao i naši visinski Šerpasi. Samo čekamo jedan mig Sagarmathe i krećemo.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-11-12.05.2007.

Danas napuštamo BC. Posle ručka krećemo za ABC, ali planiramo da večeras noćimo u Middle camp-u.

Sutra oko 14.00 trebalo bi da stignemo u ABC (6400m). Odavde iz BC-a je teško donositi odluke, pa se zato približavamo planini.

Gore je situacija mnogo jasnija i u narednih par dana donećemo konačnu odluku o terminu polaska prema vrhu.

Inače, većina ekspedicija žuri da stigne termin 15.-16. maj za “summit day”. Prema procenama tog dana prema vrhu će krenuti oko 100 penjača.

U toj gužvi postoji velika opasnost od zadobijanja promrzlina, jer se na prvoj i drugoj stepenici čeka i po sat vremena.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-10.05.2007.

Vreme protiče u pripremama za odlazak u ABC. Danas sam imao konsultacije sa nekoliko drugih vodja ekspedicija. Koliko ljudi toliko ćudi. Mišljenje sa mnom deli jedino Aleks, vodja “7summitsclub” ekspedicije. Ostali se svi negde žure. Videćemo, kraj maja je daleko i siguran sam da će se pojaviti jedan dan dovoljno dobar za uspon na vrh.

Danas sam članove ekspedicije pitao: “Šta mislite, koja je najbolja vremenska prognoza?”

Niko nije ništa odgovorio. Svi su čekali odgovor.

“ Najbolja vremenska prognoza za Everest je strpljenje”

To je bio moj odgovor. Vreme će pokazati da li sam bio u pravu.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-09.05.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Juče popodne smo se vratili u BC. Danas je Dan Pobede, pa su nas Rusi pozvali na žurku kod njih u kampu. Naravno, poziv od prijatelja se ne odbija.

Dok sam u šatoru kucao izveštaj, došli su Marko i Petar, i gotovo u glas saopštili:”Hej, Manuel je rekao da ima pouzdanu vremensku prognozu. Dobri dani za vrh su 13-14, a kasnije i 16-17. maj, a onda dolazi loše vreme. On danas kreće za ABC kako bi stigao na vreme.”

Dakle počelo je! Kako se priblizava uspon na vrh, stižu “pouzdane” informacije, ljudi se uzmuvaju po kampu i kreće ludilo. Oni sa manje strpljenja gotovo da trče ka visinskim kampovima. Kao da iz ABC-a kreće autobus za vrh, pa ako zakasnimo on ode bez nas…

Narednih dana stizaće mnogo različitih vremenskih prognoza. Znam to. Znam i kakvu atmosferu u kampovima će stvoriti.

Ali to je uobičajeno. Stvari nisu baš onakve kako na prvi pogled izgledaju.

Za par dana sve će biti drugačije…

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-06-08.05.2007.

Za ova dva dana izveštaj ćete pročitati kada se završi ekspedicija tamo negde krajem maja.

Takodje, pored teksta biće i mnogo fotografija.

Zašto tek tada? Kada budete čitali tekst i videli fotke, biće vam sve jasno.

U medjuvremenu pogledajte novi klip koji smo vam poslali ovde >>

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-05.05.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Juče popodne nas je potkačila snežna oluja, ali je zato danas osvanuo divan dan. Šta se radi u BC-u? Neko pere veš, neko se i okupao, a ima i onih koji su se zarekli da nema kupanja do kraja ekspedicije. Poneko je zaradio opekotine na licu u visinskim kampovima, pa sada vida rane u bazi. Po mom savetu jedna grupa je otišla u šetnju na obližnje “brdo”. Nije dobro da budete pasivni tokom perioda odmora. Na ovoj visini veoma brzo atrofiraju mišići, što pored velike toksikacije kasnije tokom velikih napora dovodi do pucanja i istezanja mišića.

Kinezi uredno vrše pripreme za olimpijsku 2008 godinu. U BC-u je nikao pravi mali grad.

Svaki dan po desetak džipova sa rotacijama im dodje u posetu. Stvarno izgleda impresivno, mada ih u planini nisam baš nešto puno primetio.

Tokom dosadašnjeg toka ekspedicije stiglo je puno pisama podrške na našu web adresu, a broj poruka na satelitski telefon niko i ne broji. Hteo bih da se u ime članova ekspedicije i svoje ime zahvalim svima koji nas prate i podržavaju.

Medjutim primetio sam nešto interesantno u porukama koje dobijam svakodnevno. Postoji odredjeni broj ljudi koji znaju sve, u stvari koji znaju najbolje sve. Stižu interesantni saveti po pitanju vodjenja ekspedicije. Hvala na savetima. Ali ima jedan problem.

Dok sedite zavaljeni u fotelji ispred ekrana vaših računara, dok čitate poslednji izveštaj, naravno da vam kroz glavu prolaze razne ideje: Ja bih ovo uradio ovako ili ovako…

To je OK.

Ali deliti savete bez trunke odgovornosti za donete odluke, je nešto sasvim drugo.

Ovde nije virtuelni svet u kome pritiskom na dugme izgubiš par ljudi u igri, a pritiskom na drugo dobiješ nove živote.

Mi se ovde nalazimo u jednoj surovoj realnosti, u kojoj i najbezazlenija odluka ima svoju težinu. Na svaku odluku dolazi breme odgovornosti, a ulog je ni manje ni više nego ljudski život. Zato kada moji “savetnici” i ja donosimo odluke, nismo u istoj poziciji. Mislite o tome…

Sutra je Djurdjevdan i mi odosmo na uranak. Ali ne u visinu, nego u dolinu. Potrajaće taj uranak dva-tri dana pre nego što se vratimo u BC. Nećemo pisati izveštaje, jer idemo da odmorimo glavu i zaboravimo gde smo pošli. Planina neće nikud. Sačekaće nas i ona, kao i naše sumnje, tenzije i strahovi.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-04.05.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Vratili smo se u BC. Kakvo olakšanje. Danas je pao predlog da se napravi odbojkaški teren ovde na 5170m!! Samo ne znam od čega će loptu da naprave. U stvari tu je Duck-tape, plus dve tri prljave majice i eto zanimacije. Posle boravka na 7500m ovde se svi osećaju kao kod kuće, pa me ne iznenadjuju ovakvi predlozi i kombinacije.

Gore u ABC-u upoznali smo jednog momka iz Kanade koji se zove Manuel Pizarro – Mani (čileanskog porekla) i koji je sjajan lik. Naime, mi imamo dva Bgan-a, i imamo najbrži pristup satelitu u kampu, ali oba Lap-top računara su nam vrisnula (HDD). Mani ima strašnu mašinu od računara koja je specijalno pravljena za visinu, a nema satelitski link, tako da je došlo do udruživanja sredstava ovde u ovom bespuću.

Sada i on i mi šaljemo izveštaje za naše web adrese. Od danas ponovo možete uživati u fotografijama Petra Pećanca.

Polovina ekspedicije je prošla. Odradili smo aklimatizaciju da bolje nije moglo. Taman smo završili sve u visinskim kampovima kada je počeo sedmodnevni period lošeg vremena. Po tibetanskom kalendaru prva sedmica posle punog meseca uvek donosi loše vreme. I stvarno je tako. Da li smo imali sreće do sada po pitanju vremena? Ne, nije to sreća. To je zato što ova ekspedicija nema plan po danima, kojeg se držimo kao pijan plota. To je zato što se prilagodjavamo prirodi i njenim zakonima. Mada ni to nije tako lako. Treba biti aktivan i strpljiv. Kada sam članovima ekspedicije pre deset dana rekao, posle jakog vetra na Severnom sedlu, da se vraćamo u BC, mnogi su pomislili: “Lako ćemo dole , ali ko će se vratiti ponovo na 6400m.

Ali kada vide efekte na sebi, onda se svi zadovoljno smeškaju.

Evo nas sada ponovo u BC-u. Ovoga puta niko nije postavio pitanje: Zašto?

Zato se dok ovo kucam ispred mog šatora priprema utakmica. To su pozitivni efekti aklimatizacije. Rezultat je nebitan, važna je atmosfera.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-02.05.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Posle izlaska na 7500m, vratili smo se u ABC. Sada kada smo odradili i tu aklimatizaciju koju su svi odlično podneli, vraćamo se u BC da odmorimo i čekamo vreme za završni uspon. Što se tiče visinskog logora C2, njega smo rešili da postavimo na 7700m. Šerpasi su to već odradili, a sutra bi trebalo da odnesu i šatore u C3 na 8300m, ali ih neće postavljati zbog jakog vetra.

U medjuvremenu se vreme pokvarilo, pa opet pada sneg kao blesav. Bitno je da smo mi planirano odradili i sutra idemo u BC. Čim se ukažu dobri uslovi za uspon, eto nas opet u ABC, pa sve redom.

 

Pozdrav iz ABC!

 

Dragan Jaćimović

vodja ekspedicije

________________________________________

-01.05.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Pa zar ste mislili da mi nećemo obeležiti 1. Maj? I mi smo išli na uranak. Poranili smo i po lepom vremenu uspeli da izadjemo na severni greben (7500m)! Jeste da nismo imali jagnjetinu, roštilj i pivo, ali su zato tu supice i topljenje snega :-) Sve u svemu danas smo savladali manju visinu nego prethodnih dana, ali smo dužinski prešli skoro isti deo puta i obavili izuzeno bitnu aklimatizaciju. Nadamo se da će nas i narednih dana poslužiti vreme. Ne možete ni da zamislite koliko raste optimizam ljudi u timu kako napredujemo ka vrhu. Sa svakom novom visinom, ljudi su sve motivisanji što je izuzetno bitno na ovako teškoj i zahtevnoj ekspediciji. Što je najbitnije od svega, svi se osećaju odlično.

 

Pozdrav svima u Srbiji. Cela ekipa vam želi srećan 1. Maj i da ga što lepše provedete.

 

Dragan Jaćimović

vodja ekspedicije

________________________________________

-30.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Konačno C1! Za razliku do prethodnih dana, danas smo imali idealne uslove za penjanje. Bilo je oblačno, bez vetra, temperatura -5C. Stigla nam je zaslužena nagrada za naše strpljenje.

Ceo tim je bez problema savladao uspon od ABC do C1, tako da su se sada svi već bacili na topljenje snega i spremanje supica i čajeva. Pored toga što smo kanačno postavili prvi visinski logor, današnji uspeh će mnogo značiti članovima tima na psihološkom planu jer nije lako sedeti danima i čekati da se vreme prolepša. Koliko god da nam je bilo lepo u BC i da su se ljudi dobro osećali, ipak smo mi ovde došli zbog penjanja. Sada smo za jedan veliki korak bliži vrhu. Do vrha treba savladati još „samo“ 1700m :-) Da ne verujemo da to možemo, ne bi ni bili ovde. Samo da nas vreme i zdravlje posluži.

Izgleda da ste nam poslali malo tog lepog vremena iz Srbije. Doduše, Himalaji su daleko, pa je trebalo malo vremena da stigne.

 

Veliki pozdrav iz C1 (7150m)

Dragan Jaćimović

vodja ekspedicije

________________________________________

-29.04.2007.

Ko kaže da se po jutru dan poznaje? Jutros je bilo sunčano i lepo vreme da bi posle podne počeo da pada sneg. Za sada nam ne remeti planove jer smo odlučili da posle izuzetno napornog prethodnog dana odmorimo jedan dan u ABC i onda nastavimo ka severnom sedlu. Nadamo se da će do sutra sneg prestati da pada. Ako tako bude, onda idemo u C1 (7150m).

 

Pozdrav iz ABC!

 

Dragan Jaćimović,

vodja ekspedicije.

________________________________________

-28.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Posle pet dana u BC, evo nas ponovo u ABC! Očigledno su odmor u BC, kremić i plazma učinili svoje, pa su svi bili puni snage tako da smo danas za 9 sati stigli od BC do ABC što je skoro 1400m visinske razlike. Vreme je počelo da se prolepšava, tako da nameravamo da nastavimo dalje. Ako nam vremenski uslovi budu išli na ruku, sutra ili prekosutra ćemo probati da postavimo C1.

Danas je Marku rodjendan. Nismo mu spremili neki poklon, ali mislim da bi mu pogled sa Everesta bio odličan poklon iako bi bio sa malim zakašnjenjem :-) Basko i Dr. Gligor su konačno došli do svojih karta, pa treba očekivati povremene kartaroške duele. Svi članovi tima su dobro i nadamo se da ćemo se uskoro javiti iz C1.

 

Pozdrav iz ABC!

 

Dragan Jaćimović,

vodja ekspedicije.

________________________________________

-27.04.2007.

Posle par dana odmaranja u BC, planirali smo da odemo do ABC-a, ali što bi naš narod rekao :”Moša”. Sneg i dalje pada u kombinaciji sa jakim vetrom, pa pošto imamo dovoljno vremena, rešili smo da ne žurimo i ostanemo još jedan dan u BC. Ako sutra bude bolje vreme, eto nas u ABC. Inače “Plazma” je na izdisaju, pa ćemo morati da uvedemo restrikcije :-) Sva oprema za visinske logore je spremna i sada samo čekamo povoljne vremenske prilike pa da krenemo.

 

Pozdrav iz BC !

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-24.-27.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Posle hladnog vetra na Severnom sedlu, i provedenih pet dana u ABC na visini od 6400m, vratili smo se u BC Everest (5170m). Za one koji se brinu za nas i naše “povlačenje”, nema razloga za brigu. Sve je to deo taktike koja još nije vidjena ovde na Everestu:)) Pa kom obojci , kom opanci… U stvari vrlo je jednostavno: Ako ekspedicija ne bude uspešna, ja sam kriv i ode vodji ekspedicije koža na šiljak:)) A ako tim uspe da dosegne ono gore parče snega iznad oblaka, u koje zurimo svaki dan, onda su oni heroji.

Sada u miru baznog kampa razradjujemo sve moguće opcije za nastavak uspona. Nije mudar onaj ko je brz, jak i hrabar, već onaj koji je strpljiv, miran i opušten. Nije lako biti mudar u podnožju ovako moćne planine kao što je Sagarmatha. Začas te ponese emocija, entuzijazam a onda sagoriš za par dana i zbogom planino – odoh ja na pecanje:))

Vreme u baznom kampu provodimo družeći se sa članovima drugih ekspedicija, istražujući okolinu (ali paziš da te kineska vojska ne upeca), odlazeći do manastira Rongbuk i sl. Naravno, pere se veš (to su one muškarčine koje kod kuće ne znaju ni mašinu za veš da uključe), neko se i okupao (hrabro, nema šta). Ilija je jutros poranio i sa našim kuvarom Rats-Khumarom napravio sataraš za celu ekipu!!

Basko i Dr. Gligor su zaboravili karte u ABC, pa sada kukaju za propuštenim partijama. Gaga je pojela sve ekspedicijske zalihe Eurokrema, na šta se jedino Marko “oštro” pobunio. Šta znaju deca šta je par kilograma čokoladnog krema!!

Rezerve “Plazma” keksa su na izmaku. Najbolje stvari se pojedu prve…

Simo uporno sluša vesti BBC-a, putem svog Hi-tech tranzistora:)) Mada ga redovno ignorišemo, on prenosi sva svetska dešavanja.

Oba HDD na dva lap-topa štrajkuju, ali zato mi strplljivo čekamo njihovu aklimatizaciju. (Hvala: Boki(Grid), Shone i Deki(EST), Sale i Vlada (Asbis), Joe (Ekosan), Vlada(Petrov)…) Živeo DHL!! (Požurite malo, Iswari vas čeka u Kathmandu…)

Inače mi jedini imamo dva RBGAN-a, a ni jedan lap-top. Sada se osećamo kao Patak Dača:”Prvo sam imao konzerve, a nisam imao otvarač, sada imam otvarač a nemam konzerve…”

Kao što vidite i pored svih teškoća, ekipa je zadržala vedar duh. Čak smo pripitomili jednog tibetanskog orla koji je doneo ovo pismo do našeg webmastera. Njegovo je bilo samo da otkuca par rečenica u računar i pritisne Enter.

Sledeće javljanje će da bude kada se orao odmori od dalekog puta (ako ga pre toga ne smakne neki hrabri srpski lovac u sačekusi na Staroj Planini:))

 

Srdačan Pozdrav sa Tibeta

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-24.04.2007.

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

 

I dalje sedimo u BC i odmaramo. Za sada i ostale ekspedicije „slede naš primer“ i spuštaju se u BC dok ne prodje nevreme. Inače treba da znate da ovo nije ništa neobično niti za sada posebno utiče na plan penjanja. Tokom uspona na vrhove iznad 8000m, često se ide gore-dole po visinskim i BC ili ABC logorima. Na taj način se postiže bolja aklimatizacija, ali i čuva organizam od bespotrebnog trošenja prilikom sedenja u nekom od visinskih logora. Zato ovakve stvari i traže strpljenje i psihičku spremu.

Svi članovi tima su dobro i svako ima neki svoj način da prekrati vreme. Jedno je sigurno, svi su čvrsto rešeni da istraju kako bi vam krajem maja poslali toliko željenu sliku sa zastavom sa vrha.

 

Veliki pozdrav iz BC,

Dragan Jacimovic

Vodja ekspedicije

________________________________________

-23.04.2007.

Pošto je na severnom sedlu i dalje jak vetar odlučili smo da se spustimo u BC. Tu ćemo odmarati naredna tri dana i čekati povoljne vremenske uslove za odlazak na severno sedlo i postavljanje C1. Svi članovi tima su dobro i za sada nema nikakvih problema. Svima će prijati ovaj kratak odmor u BC da malo osveže organizam.

Znamo da navijate za nas i verujte da nam mnogo znače reči podrške. Znate, pored fizičke pripreme za ovakav poduhvat je potrebna i izuzetna psihička priprema. Kao što je fudbalerima publika dvanaesti igrač, tako ste i vi nama jedanaesti član tima.

Veliki pozdrav iz BC!

 

Dragan Jacimovic,

Vodja ekspedicije

________________________________________

-22.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Posle jučerašnjeg snega kada su svi u šatorima pripremali vodu i stvari za sutra (tj. danas), tim je pokušao uspon do severnog sedla (7150m) u nadi da će uspeti da postave prvi visinski logor C1. Plan je bio da ako uspeju da ga postave, tu i prespavju. Ipak, Everest ne bi bio Everest da se u trenutku ne promene uslovi. Dočekao ih jak vetar tako da su doneli mudru odluku da se vrate i prespavaju u ABC. Sada svi pijemo čaj i unosimo što više tečnosti u organizam, čekajući prvu bolju vremensku priliku da krenemo u C1. Pretpostavljam da dok ovo pišem, vi u Srbiji nemate sličnih problema :-)

Veliki pozdrav iz (jos uvek) ABC

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-21.04.2007.

Ponovo problemi sa opremom. Juče nam je crkao i drugi laptop, smo što smo uspeli da osposobimo satelitski modem. Očigledno nam nije sudjeno da imamo sreće sa tehnikom ovog puta, ali ako je to cena da imamo uspeha kao ekspedicija, onda neka tako bude. Od sada ćemo slati izveštaje putem satelitskog telefona, tako da za novosti vezane za dalji tok ekspedicije nećete biti uskraćeni. Učinićemo sve što je u našoj moći da ako je ikako moguće osposobimo laptop i da na neki drugi način pošaljemo nove slike i klipove.

Inače danas neprestano pada sneg, tako da su sve aktivnosti u ABC svedene na minimum. Svi su se zabili u svoje šatore i svako na svoj način “ubija vreme”. Srećom, ova ekipa je dobro selektovana i iskusna, tako da im ovaj sneg i čekanje u ABC ne pada teško.

Veliki “snežni” pozdrav svima u zemlji.

 

Vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-19.04.2007.

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

 

Još se privikavamo na visinu. Pomalo nas bolucka glava pre ustajanja, ali kasnije kako dan odmiče sve je OK. Jutros je jedan oblak zaklonio sunce pri izlasku iza severo – istočnog grebena Everesta, pa su svi bili ubedjeni da još nije vreme za doručak. Ali zato je kuvar u ABC-u, Bahadur, lupao u tanjir da označi da je klopa spremna. Posle doručka imao sam sastanak sa Šerpasima penjačima oko njihovih obaveza u narednih dvadesetak dana. Insistirali su da im napišem na papir šta sve treba da se iznese u visinske kampove, jer kako kažu tako im je lakše. Ostatak tima je otišao prema severnom sedlu na laganu aklimatizaciju. Za to vreme ja sam pripremao izveštaje za naš sajt. Danas smo po prvi put poslali i video clip koji će već sutra biti dostupan na našoj web adresi. U ime članova ekspedicije zahvaljujem se svima na pismima podrške i porukama koje svakodnevno stižu na naš satelitski telefon. Sada moram da prekinem, jer me Petar upozorava da je sunce zašlo!

Naime, ovde tehniku morate da pazite od kondezacije jer hard diskovi na ovoj visini odmah blokiraju, ako ih ne pazite.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-18.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

U ABC-u sunce izlazi ranije nego dole u BC-u. Niko nije spavao baš najbolje, jedino se doktor hvalio da mu je ovo najbolja noć do sada! Već za doručkom došao je Bola i doneo mi loše vesti. Naš šerpa Lakpa Tharke se razboleo i mora nazad u BC. Poslao sam sa njim i Sonama za svaki slučaj. Nema temperaturu, nema simptome visinske bolesti, nije malaksao, jedino mu se povremeno gubi vid na par sekundi. Naš doktor kaže da je on u redu, ali bolje neka ide dole u BC, da se malo odmori. Danas smo podigli komunikacijski šator. Svi pokreti su nam kao na usporenom snimku. Kada radite na ovoj visini i kada je atmosferski pritisak samo 464 milibara, onda je dehidracija izuzetno izražena. Od Sirdara Anila iz britanske ekspedicije Adventure Peak, saznajem da imaju dosta bolesnih u kampu. Čak su neki na kiseoniku. Članovi našeg tima nemaju takvih problema. Nadam se da će tako i ostati u narednih desetak dana, jer nam je to veoma važno da svi budu zdravi tokom perioda aklimatizacije do visine od 7500m.

Pre podne u kampu je bilo sunčano, a posle podne je počeo da pada sitan sneg.

I konačno, uspeli smo da sredimo satelitski modem! Sada ćemo svakog dana slati fotografije i tekstove o dešavanjima tokom uspona, a od sutra krećemo da šaljemo i video fajlove.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-17.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Probudili su me jakovi. Njih tridesetak su spavali sabijeni medju našim šatorima. Jutro na glečeru je bilo bez ijednog oblaka na nebu. Tek sada vidim gde smo zanoćili. Naši šatori su ukopani u kamenjar morene, a sa druge strane presijavaju se ogromni zelenkasti ledeni seraci. Neki od njih visoki su i preko 50m. Juče smo napravili grešku jer smo došli pre naših jakova u kamp. Čekali smo ih više od dva sata da nam donesu naše šatore. Zato sam ih danas pustio pre nas, a mi smo polako uživali u šestočasovnoj šetnji do ABC-a (6400m). Ako bi članovi drugih ekspedicija pročitali da sam napisao da je uspon do ABC-a “šetnja”, sigurno bi se naljutili. Mnogi od njih su teško podneli dolazak na novu visinu pa su se sutradan odmah vratili za BC (5170m). Po dolasku u istureni bazni kamp, prvo što sam primetio je položaj našeg kampa i šatora. Čestitao sam Boli (našem sirdaru) na izboru mesta, jer blizu smo severnog sedla, a drugo, prvi sunčevi zraci koji se ujutro pojave obasjavaju naše šatore.

Posle večere nije bilo kartaroškog duela izmedju Baska i Gligora, jer smo svi bili umorni. Prva noć na novoj visini uvek donese malo glavobolje i lošiji san, ali sutra već sve bude u redu.

Pozdravljamo Vas po prvi put iz ABC Everest sa 6400mnv.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-16. 04. 2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Posle doručka spakovali smo solarne panele, akumulatore, radio uredjaje, kablove za rasvetu u ABC-u i još mnogo tehničke oreme koja nam je juče bila potrebna.

Pošto ćemo se posle aklimatizacije ovde vratiti svi su ostavili deo stvari u svojim šatorima. Trpezarijski šator i kuhinja ostaju u BC-u, a od osoblja kuvar i jedan njegov pomoćnik. Drugi kuvar kreće sa nama i on se više neće vraćati nazad. Dakle, imamo dva kompletno opremljena kampa sa neophodnim pomoćnim osobljem.

Krenuli smo oko 13h. Ranac na ledja i pravac u planinu. Navukli su se oblaci pa je bilo dosta lako za pešačenje. Ovog puta namerno smo išli sporije, tako da nam je trebalo oko 5h do middle camp-a. Pustiš misli da odlutaju ko zna gde, dok noge same znaju put. Jedino te probude kolone jakova koje se vraćaju iz ABC-a. Svako pešačenje po morenama bilo kog glečera je vrlo monotono i dosadno. Ali, što se mora nije teško :-)

Ovde je za 600-700m više nego u BC-u, pa je nešto i hladnije. Na nebu je puno gavranova, koje ovde zovu Gorak. Oni prate ekspedicije i kolone jakova zbog hrane.

Do sada nijedan član ekspedicije nema problema sa visinom. Zdravstveni bilten je odličan, a atmosfera u timu je svaki dan sve bolja. Neka tako i ostane.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-14-15.04.2007

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

U baznom kampu se nastavljaju pripreme za odlazak u ABC (6400m). Prvi deo jakova sa ekspedicijskom hranom i opremom za visinske kampove je već otišao. Mi smo spakovali našu ličnu opremu koja će zajedno sa nama sutra krenuti prema isturenom baznom kampu. Takodje, sa drugim karavanom jakova krenuće i ostatak opreme neophodan za uspon: 60 boca sa kiseonikom, oko 100 litara kerozina, 6 boca plina za kuhinju i još nešto hrane koja nija otišla sa prvom turom.

Nepalci slave Novu godinu 14.04. pa nam je kuvar spremio tortu posle večere.

Na njoj je pisalo Happy New Year 2064. Podelili smo tortu zajedno sa njima i naravno čestitali Novu godinu. Idućeg dana izmerili smo svu preostalu opremu za slanje u ABC. Ispostavilo se da imamo suviše extra kilograma. Naime, pravila su sledeća: U proleće kada nema dovoljno hrane jak nosi samo 40kg, a na jesen posle monsuna dozvoljeno je 60kg. Kineske vlasti odobravaju 4 jaka po osobi u proleće, a 3 jaka po osobi u jesen. To znači da morate i zajedničku i ličnu opremu da uklopite za ukupan broj jakova. To je nemoguće i svake godine CTMA lepo zaradi na extra jakovima koje morate da unajmite.Naravno, nemozete otici u selo i dogovoriti se sa vlasnicima jakova za transport, jer ovde sve kontrolise drzava.

Miloš i ja bili smo pozvani na večeru od strane vodje ruske ekpedicije. Tu smo upoznali nekoliko interesantnih likova, medju kojima se ističe njihov doktor Andrej. On je zanimljiv po tome što je pored svog posla i strastveni tehnički penjač. Razmenili smo e-mail adrese jer je najavio da će možda doći u naše krajeve na penjanje.

Sutra krećemo u middle camp (5800m), gde ćemo imati jedno noćenje, da bi idućeg dana nastaviti za ABC (6400m).

Srdačan pozdrav od svih članova ekspedicije.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jacimovic

________________________________________

-13.04.2007

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Ustali smo malo ranije jer je danas bila po planu aklimatizacija do middle camp-a na 5700m. Prvi deo puta vodi pored morene glečera Rongbuk i prilično je monotono. Tek kada smo dobili na visini ukazale su se planine koje se nalaze na samoj granici Kine i Nepala: Lingtren i Pumori. Everest se naravno vidi iz svih uglova, čak visoki Cang-ce visok preko 7700m ne može da ga zakloni. Napredovali smo dosta brzo tako da smo u middle camp-u bili već posle 4 sata. Koliko znači kada su penjači odlično aklimatizovani i kada imate dobrog kuvara u baznom kampu. Middle camp je mesto u kojem ćemo prenoćiti kada budemo išli za ABC (advanced base camp-istureni bazni kamp) koji se nalazi na visini od 6400m.

U povratku nam je trebalo 3 sata do BC Everest (5170m). Sve vreme nas je pratio jedan ogroman orao, sa rasponom krila preko dva metra. Petar je uspeo da ga fotografise, pa vam tu fotku šaljemo. U BC smo stigli malo umorni, ali nas je sačekao naš kuvar Rac Kumar sa puno čaja i raznih grickalica. Dr. Gligor je prokomentarisao onako kao za sebe: Uh, baš smo jaka ekipa!

Posle večere idemo do Aleksa , vodje ruske ekspedicije, da pošaljemo izveštaje jer još nismo uspeli da sredimo RBGAN. Angažovan je čitav tim ljudi da proveri o čemu se radi, pa se nadam da će sutra sve proraditi.

Srdačan pozdrav iz BC Everest

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-12.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Konačno je svanulo bez oblaka u baznom kampu. Jedino hladni severni vetar remeti ovo gotovo idealno vreme. Danas je po planu Pudja ceremonija, ali pre toga otiišli smo na Rongbuk glečer kako bi napravili dobre fotografije za naše sponzore. Ne verujem da će se severna stena Everesta ovako dobro videti. Posle sat vremena vetar nas je tako dobro ohladio da nismo vise osećali prste na rukama. Spustili smo se nazad u bazni kamp, gde je već stigao monah iz manastira Rongbuk.

Prisustvovao sam na mnogo Pudja ceremonija pred početak ekspedicije, ali ova je bila izuzetna. Pored nas i naših Šerpasa imali smo i goste iz Adventure Peak ekspedicije. U jednom trenutku grančice koje su gorele na oltaru, počele su da jače gore. Plamen se dizao visoko preteci da zapali nasu opremu.Monah je zastao u pola molitve komentarisuci da je to dobar znak.Molitvene zastavice zategnute na pet strana, leprsale su na vetru, dok je Petar trcao okolo snimajuci svaki detalj.

Ova ceremonija u baznom kampu sluzi da se da blagoslov svima koji krecu prema vrhu.Nijedan Sherpas nece se ni pomeriti dok se Pudja ne zavrsi.Nema Pudje, nema ni penjanja!Svako od nas ima sopstvenu veru, ali duboko postujemo tradiciju i religiju ovih ljudi ciji smo gosti ovde na Himalajima.Na kraju nas je Petar poredjao ispred Pudje kako bi napravili zajednicku fotografiju sa monahom i nasim Sherpasima.Posle podne proveli smo nekoliko sati pokusavajuci da osposobimo nas satelitski modem.Ne ide, pa ne ide.Kao da su mali Gremlini umesali prste.Devojka iz help deska putem satelitskog telefona, direktno iz Londona pokusavala je da ustanovi u cemu je trik.Uradili smo kompletan set-up uredjaja, ali popodne nam je bio jako los signal, tako da nismo mogli da proverimo da li sada radi ili ne.

Uvece se nastavio kartaroski derbi izmedju Baska i Dr.Gligora.Ostali su samo navijaci ili provokatori.Vazno je da je atmosfera u timu sve bolja i bolja.U trpezarijski sator nam je banuo jedan doktor iz Norveske.Hteo je da uzme uzorak iz nase pljuvacke kako bi se uradilo genetsko istrazivanje naseg DNK potencijala.Navodno postoji odredjena razlika izmedju ljudi koji su popeli Everest i ostalih smrtnika.Pristali smo na to, uz njegovo obecanje da ce nam na e-mail adresu poslati rezultate istrazivanja.

Laku noc svima, ma gde da se u ovom trenutku nalazite.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-11.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Posle doručka krenuo sam sa Bolom do oficira za vezu. Oni su smešteni u jednom zidanom objektu koji se nalazi severno 1 kilometar od našeg kampa. Dok smo im prilazili Bola mi je objašnjavao kako su Kinezi ove godine promenili mnoga pravila vezana za uspon na Everest. Razradjivali smo taktiku kako da nastupimo pred njima, jer nije svejedno da li ćemo dobiti deset jakova više ili manje. Pred kamenom kućom sedeo je vodja britanske ekspedicije koji radi za „Adventure Peak“. On je bio pre nas kod oficira za vezu, pa je nešto raspravljao sa njegovim vodičem. Javio sam mu se, a on je samo uz osmeh odgovorio: Good luck!

Unutra dva lika sa kačketima CTMA, a na stolu brdo masnih papira i medju njima negde dozvole za našu ekspediciju. Jedan govori engleski, a drugi ne, pa mu onda prevodi našu konverzaciju. Moram da priznam, dobro smo prošli. Dobili smo nekoliko jakova manje nego što je bilo planirano, ali to je zanemarljivo u odnosu na velike komercijalne ekpedicije kojima treba i po dvesta jakova!

Vratio sam se u bazni kamp. Posle sat vremena, u goste nam je došao čuveni Russell Bryce. Ubedjivao nas je da pišemo žalbu kineskim vlastima. Očigledno da promena pravila u sred sezone njega najviše pogadja. On je u stvari obilazio sve ekspedicije kako bi zajednički nastupili kod oficira za vezu. Pristali smo na to, mada znam iz iskustva da ovde na Tibetu nikada nisu popustili. Inače, za one koji sada prate serijal od šest epizoda na Discovery kanalu, o usponu na Everest koji je sniman prošle godine, imamo ekskluzivnu informaciju: Snima se nastavak priče, Russell je ponovo vodja ekspedicije, a ekipa snimatelja Discovery kanala je tu.

Poenta priče je da oni koji nisu uspeli prošle godine sada ponovo kreću na vrh. Kolko sam video, tu su Mons iz Danske, holivudski motociklista Tim i ostali.

Uveče je izvedrilo, tako su se videle sve zvezde na nebu. Bilo je nešto hladnije nego inače, ali to još nije ni blizu temperatura koje nas očekuju u visinskim kampovima.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-10.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Sunce je obasjalo naš kamp u 9.53h. Ali već posle sat vremena došli su tamni oblaci sa severa i počeo je da pada sneg. Sa vetrom uz lice, krenuli smo na aklimatizaciju. Po prvobitnom planu trebalo je da odemo do isposnice manastira Rongbuk, ali se posle pola sata sa desne strane ukazao jedan mali glečer, pa sam krenuo uz njega. To je bio pun pogodak. Lagano smo se peli, što po morenama, što po samom ledu ispod koga se čuo huk vode. Vremenom glečer se sužavao, a granitne litice sa strane su bile sve veće i veće. Naravno nije moglo da prodje bez Miloševih komentara tipa: vidi ovu pukotinu, vidi ovaj smer… Lagano smo dobijali na visini, a da nismo to ni primećivali.

Kada se čovek penje u ovako zanimljivom ambijentu ima subjektivni osećaj da mu je lakše. Stigli smo nakon dva sata do kraja. Voda je isticala iz jedne čeone morene, na koju se nismo peli da vidimo šta je iza. Povratak je bio teži jer je led pravio nekoliko kaskada. Zbog toga smo se spustali levo i desno uz stene, hodajući po odronjenom kamenju. Po dolasku u BC Everest, dočekao me je Sirdar Bola sa informacijom da ćemo sutra imati Pudja ceremoniju, jer je Lama rekao da je dobar dan za to.

Takodje, susedna ekspedicija iz Britanije ima problema sa agregatom i električnim osvetljenjem, pa su preko Bole zamolili da im pošaljemo deo naše opreme kako bi proverili njihov sistem. Poslali smo im sve što smo imali. Pomoć u ovoj nedodjiji znači mnogo i ako imate šansu da pomognete nekome, ne smete je propustiti.

Posle ručka vetar se još pojačao, pa su se svi zavukli u šatore. Uveče je počeo da pada sneg. U trpezarijskom šatoru Basko i Dr.Gligor započeli su partiju tablića. Po atmosferi koja se stvorila izgleda da će se ovo pretvoriti u jedno veliko rivalstvo, a pošto su cimeri u šatoru, nadam se i veliko prijateljstvo.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-09.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Naš kuvar Rac Kumar nije promenio vreme na svom satu pa nas je jutros probudio dva sata ranije! Severni vetar duva oko 50km/h, a jutrošnja temperatura u bazi bila je minus 10 Celzijusa. Za doručak moje omiljeno jelo – poridž. Svi se osećaju dobro i niko nema glavobolju zbog spavanja na novoj visini. Posle doručka obišli smo jedno uzvišenje na kojem se nalaze ploče sa urezanim imenima poginulih na Everestu. Na jednoj od njih stoji ime Zorana Miletića iz Niša koji je ostao na severoistočnom grebenu negde u visini 7800mnv. Ploču je postavila Vojvodjanska ekspedicija na Everest 2005.godine. Vetar je tokom aklimatizacione šetnje konstantno pojačavao brzinu, pa smo se zbog toga vratili do naših šatora. Za sada sve ide po planu. Proverio sam zajedno sa Sirdarom opremu za visinske kampove i istureni bazni kamp (ABC).

Sve je tu, čak ima i oko 30% opreme viška, koja nam služi kao rezerva za svaki slučaj. Hrane ima toliko, da bi mogli ovde da ostanemo i do jeseni.

Jedino me muče dve stvari: Prvo, naš IT menadžer ništa ne javlja šta se dešava sa satelitom, a drugo, danas je oblačno pa solarni paneli ne pune specijalne gel akumulatore. Trenutno nam je jedina komunikacija sa svetom, satelitski telefon, a on radi besprekorno. Pokušaćemo popodne da pošaljemo izveštaje od naših komšija iz Rusije. Nervira me ova situacija, ali se nadam da će se sve uskoro rešiti.

Srdačan pozdrav iz BC Everest (5170mnv)

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-08.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Ustali smo oko 8h po kineskom vremenu. Posle doručka i pakovanja stvari negde oko 10h krenuli smo prema baznom kampu. Po nas su došla tri džipa CTMA (China Tibet Mountaineering Assossiation). Posle pedeset kilometara vožnje prema Lasi (glavni grad provincije Tibet), pojavio se veliki putokaz za bazni kamp na kojem je pisalo da je on udaljen 101km. Nakon 6km od skretanja došli smo do kapije od ulaska u Nacionalni park Everest. Tu je obavljena rutinska konrola naših dozvola za penjanje i viza za ulazak na Tibet. Put nas je dalje vodio na prevoj Pang La (5120m) do kojeg smo došli posle 27km vožnje uz serpentine. Inače prevoj je od ulaska u Nacionalni park udaljen samo 5km vazdušne linije! Sa prevoja se odlično vide četiri vrha preko 8000m : Mt.Everest (8848m), Loce (8501m), Makalu (8476m) i Cho-Oyu (8201m).

Sa prevoja spustili smo se u dolinu glečera Rongbuk. Manastir Rongbuk (4980m) je kako kažu, religijski objekat koji je podignut na najvišoj nadmorskoj visini na svetu.

Tu smo napravili pauzu kako bi obišli manastir. Kinezi ga intezivno obnavljaju svake godine, jer dolazi sve više turista. U bazni kamp stigli smo oko 14h. Naši Šerpasi koji su ovde došli još juče podigli su šatore za trpezariju i kuhinju, kao i šatore za članove ekspedicije. Kamp se nalazi na visini od 5170mnv. Pokušao sam da što pre podignemo komunikacijski šator, postavimo solarne panele, kako bi već sutra imali električnu energiju. Bez toga nema ni izveštaja jer sva tehnika traži napajanje, kao što nama treba svaki dan hrana. Vetar nas je namučio tokom tih nakoliko sati posla, ali smo uspeli da postavimo svu opremu. Imamo problema sa satelitskim modemom, pa zbog toga nismo poslali izveštaj. Večeras je prva noć pod šatorom. Ekspedicija je počela.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-07.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Konačno je stigao Milošev ranac! Sada smo svi kompletni sa opremom. Danas smo imali problema sa konekcijom na satelit, ali je na kraju sve proradilo. Stvarno dajemo sve od sebe da dnevno dobijate izveštaje i fotografije sa ekspedicije, ali ne zavisi sve od nas. Tehnika se na ovoj visini ponekad čudno ponaša.

U Tingriju pre podne je bilo dosta toplo, da bi se popodne spustili tamni oblaci. Jak vetar dizao je oblake prašine i peska, tako da je vidljivost bila smanjena na 100m. Mi smo jutros iskoristili priliku da uradimo aklimatizaciju na obližnjem vrhu koji je visok 4600mnv. Odavde se odlično video najviši vrh na svetu. Pogled na severnu stenu Everesta stvarno čoveka ostavlja bez daha. Sada mi je jasno zašto je Tibetanci zovu Čomolungma, što u prevodu znači – Boginja majka zemlja. Perjanica na vrhu znači da duvaju vetrovi preko 100km/h, a temperatura pada ispod – 50 Celzijusa. Tek je početak aprila, pa su takve vremenske prilike potpuno normalne za ovo doba godine. Očekujemo da će u maju kada krenu monsuni iz Indije biti dosta toplije i stabilnije vreme. Ali kada je Everest u pitanju tu ništa nije sigurno.

Ovde u Tingriju, naš Sirdar Bola je unajmio dvojicu Tibetanaca koji će nam biti pomoćno osoblje u baznom kampu. U stvari njihova glavna uloga je da pomognu kuvaru u pripremanju hrane za članove ekspedicije.

Njih desetak se okupilo oko Sirdara u nameri da dobije ovaj posao. Pogledom sam tražio Norbua, jednog momka koji živi u blizini manastira Rongbuk. On nam je svojim osmehom na prethodnoj ekspediciji odgonio brige sa našeg lica. Nije bio tu. Rekli su mi da je već u BC Everest i da ga je unajmila neka druga ekspedicija.

Svejedno, ko god od njih bude izabran odradiće svoj posao pošteno. U to ne sumnjam.

Do sada nikada nisam imao problema sa Šerpasima ili ovde Tibetancima, a ovo mi je jedanaesta godina kako dolazim u Himalaje.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-06.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Put za Tingri (4200mnv) u predmonsun sezoni predstavlja jedno dvobojno iskustvo:

plavo nebo i žutomrka boja zemlje na Tibetu. Jedino na prevoju Lalung-La (5124m) vide se snegom zavejani vrhovi Himalaja. Na prevoju smo napravili pauzu od 20-tak minuta za fotografisanje. Odavde puca pogled na tibetanski plato u daljini. Naravno, kada dodjete naglo autom na ovoliku visinu ne smete praviti nagle pokrete niti trčati, jer je odmah tu blaga nesvestica zbog hipoksije. U nastavku puta videli smo nekoliko biciklista koji iz Lase voze za Kathmandu. Nije lako vrteti pedale na ovoj visini i još gutati prašinu koju donosi vetar sa Tibeta. Posle dva sata vožnje stigli smo u Tingri.

U Tingriju ništa novo. Vetar, prašina i nasmejana lica Tibetanaca. Trguju sa svim i svačim na malim tezgama pored puta. Tu su i jagnjeći butovi koji se suše na vazduhu, okačeni o improvizovani drveni ram. Ovo je poslednje naseljeno mesto u kojem ćemo zanoćiti pre dolaska u bazni kamp. Lodž u kojem smo odseli ima sobe od nabijene zemlje i krevete koji su pravljeni za Liliputance. Ali to je sve nebitno kada domaćini posluže ručak. Očigledno da svima prija kineska hrana, jer uvek traže repete.

Iznad sela nalazi se memorijalni kompleks koji označava da ste došli u provinciju u kojoj se nalazi Sagarmatha nacionalni park. Zalazak sunca na ovom brdu označio je kraj još jednog dana na Himalajima.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-05.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Noć u Nylam-u je bila vesela. Psi lutalice su imali svoje obračune a svaki kamion koji je sinoć prošao kroz jedinu ulicu u gradu, morao je da se oglasi sirenom. Jedva čakam BC i moj šator. Ustali smo u 8h i već posle doručka krenuli na aklimatizaciju. Sunce još nije obasjalo Nylam, samo su se videli zraci sunca koji su se izlazeći iza snežnih vrhova ocrtavali na plavom nebu Tibeta. Prohladno vreme i zapadni vetar su nas ispratili na uspon. Penjali smo uz jedan stenoviti greben na kojem su se vijorile molitvene zastavice. Uspon je trajao nekoliko sati a dostigli smo visinu od 4400mnv.

Sedeći u zavetrini na vrhu svako se zagledao u daljinu, zaokupljen svojim mislima. Tišinu prekidaju jedino naleti vetra i oglašavanje poneke ptice na nebu.Tu smo napravili nekolliko zanimljivih fotografija, a zatim se vratili u dolinu prema Nylam-u. Pošto se Milošu zagubio ranac u Dohi, danas sa nestrpljenjem očekujemo kamion druge ekspedicije po kojem su trebali da ga pošalju iz Katmandua.

Popodne se vreme promenilo pa smo u sobama uglavnom odmarali ili kao Petar i ja, pripremali fotke i izveštaj za slanje na naš sajt. Simo je uspeo da pronadje bricu pa se dobro ošišao. Doktor Gligor je pronašao mesto za pranje veša, ali nije bio zadovoljan sa cenom. Ovde je teže cenjkanje nego u Nepalu.

Sutra krećemo za Tingri i trebaće nam oko pet sati vožnje do tog grada. Za sada sve ide po planu. Pokušavamo da usporimo ritam i da svoje misli usmerimo ka našem cilju. Svako je ostavio nekakve probleme kod kuće (na prvom mestu ja), ali u interesu svih nas je da budemo ovde i sada. Prisutni telom i dušom jer Sagarmatha nam neće oprostiti našu rasejanost.

 

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-04.04.2007

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Morali smo da ustanemo rano ujutro. Sirdar Bola nas je probudio u 07.30 po kineskom vremenu što znači da je to 05.30.h po nepalskom. Upravo je u tom trenutku svitalo iznad Zangmua. Doručkovali smo na brzinu, i već posle 8h bili smo u džipovima na putu za Nylam. Put vodi uz kanjon praveći serpentine sve do 3700mnv. Danas smo tako napravili 1000m uspona, što nije problem na ovim visinama.

Tokom vožnje sa druge strane kanjona videli smo skoro desetak prelepih vodopada koji padaju u dubinu preko 600m! Miloš je sve vreme samo komentarisao: Kako li ovo dobro izgleda za penjanje kada se zimi zaledi! Na osojnim stranama planina ima još dosta snega, a noći su u ovo doba godine još hladne. Za razliku od postmonsun sezone kada je dosta toplije, u Nylamu na ulasku u grad još uvek ima leda na kolovozu.

Kao prošle jeseni, kada smo išli na Cho-Oyu, smestili smo se u isti lodž. Pošto kamioni sa opremom nisu bili stigli u Nylam, Petar, Marko i ja odigrali smo basket sa jednim lokalnim dečakom. Kada se napravi neki nagli pokret ili skok već se ovde na 3700mnv oseti uticaj visine na organizam. Posle pola sata prekinuli smo ovu egzibiciju jer treba ipak sačuvati snagu za uspon na Everest. Sutra ostajemo ovde i planiramo aklimatizaciju na jedan od obližnjih vrhova. Za sada nema zdravstvenih problema u ekipi, a nadam se da će tako i ostati.

Srdačan pozdrav sa Tibeta od članova ekspedicije Everest2007.

vodja ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

-03.04.2007

 

Foto: Petar Pećanac. Ostale slike pogledajte u galeriji

Autobus je došao po nas u ranu zoru. Sa nama putuje naš sirdar Bola, dok su Šerpasi otišli sinoć zajedno sa ekspedicijskom opremom. Put od prestonice ove male Hindu kraljevine do pograničnog sela Kodari, vodi kroz prelepe zelene predele. Polja pirinča, ječma i raznog povrća se smenjuju sa šumama u kojima kako se penjemo najviše ima zimzelenog drveća. Posle tri sata vožnje lagano smo ušli u kanjon reke Bhote Koshi. Na toj reci nalazi se verovatno najduži Bungy jump na svetu. Ljudi skaču sa mosta u ponor dubine 180 metara! Dolazak u Kodari nije nimalo bio jednostavan. Naime, posle monsunskih kiša na nekoliko mesta vodene bujice su odnele put. Vredni ljudi su uspeli da uz veliki trud dozidaju deo puta i nabacaju nešto zemlje, taman toliko da bi autobus mogao da predje na drugu stranu. U Kodariju smo sredili formalnosti oko prelaska granice, da bi potom peške ušli preko čuvenog Mosta prijateljstva u Republiku Kinu. Odmah iznad, na nadmorskoj visini od 2700 metara nalazi se grad Zangmu. Kao u svakom pograničnom gradu trgovina cveta. Na stotine natovarenih kamiona čeka da uđe iz Kine u Nepal.

Mi ovde noćas pravimo pauzu, a sutra nastavlajmo put na Tibet sve do našeg krajnjeg odredišta – Bazni kamp Everest (5200m).

Svi članovi ekspedicije se dobro osećaju, a atmosfera u ekipi je odlična.

 

Vodja ekspedicije,

 

Dragan Jaćimović

________________________________________

-02.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac.

Zbog prelaska nekoliko vremenskih zona, uglavnom su svi lošije spavali. Ali koliko vidim osmeh je tu. Za doručkom smo imali dogovor za današnji dan. Svako je dobio po neko zaduženje, pa smo se rastrčali po gradu da završimo ono što juče nismo postigli. Radnje se lagano otvaraju izmedju 9.00 i 10.00. Pale se mirišljavi štapići i čitaju molitve Bogovima. Nema mnogo ljudi na ulicama. Turisti još spavaju, a samo poneki alpinista traži opremu koja mu nedostaje za uspon. Polako se navikavamo na usporen i ustaljen ritam kojim žive stanovnici ovog grada. Posle million obaveza i jurnjave po Beogradu pred put, ovo ovde je kao melem na ranu.

 

Danas je naša ekspedicijska oprema krenula kamionom na Tibet nezavisno od nas.Srešćemo se tek u baznom kampu.Mi krećemo sutra rano ujutru prema pograničnom nepalskom selu Kodari. Trebaće nam oko 6h vožnje do granice u autobusu koji je nešto bolji od legendarnog busa iz “Ko to tamo peva”!

 

Vodja ekspedicije,

 

Dragan Jaćimović

________________________________________

-01.04.2007.

 

Foto: Petar Pećanac.

Kathmandu…Miris karija u vazduhu, izmaglica iznad grada, nasmejana lica prijatelja na aerodromu i veseli porteri koji se otimaju za prtljag ekspedicije uz povike “Welcome home, Dragon!”

Kako je lepo vratiti se ovde. Vreme zaustavljeno pre više od veka i dalje kao da stoji.

Prvi dan u Nepalu pred svaku ekspediciju je uvek isti: Brifing u Ministarstvu za neophodne papire i dozvole, provera opreme koja sutra kreće za Tibet, kupovina hrane za visinske kampove i još na desetine sitnica koje treba pripremiti da nas ne bi bolela glava u baznom kampu. Naš agent Iswari je pripremio sve spiskove tako da nismo gubili puno vremena na organizaciju posla. Od njega saznajem da su mnoge ekspedicije već napustile grad i zaputile se u Himalaje. Mi nigde ne žurimo. Everest se ne penje u žurbi i na mišiće. Treba stvoriti dobru timsku atmosferu u ekipi, pa će proizvod svega toga biti mir i strpljenje u njima. Onda će se jednog dana vrh pojaviti sam po sebi kao deo puta na koji su pre nekoliko godina krenuli.

Najvažnije je da ne zaborave da vrh Mt. Everesta nije cilj, već svrha.

Tim koji predvodim pripremao sam i selektirao godinama za ovaj poduhvat. Vrhovi koji su iza nas samo su nas zbližili i utvrdili u ubeđenju da zajedno možemo mnogo.

Zato se ne plašim izazova koji su pred nama.

Zato sada idem sa mirom na počinak.

 

Srdačan pozdrav iz Kraljevine Nepal svima koji nas prate i navijaju za nas…

 

vođa ekspedicije

Dragan Jaćimović

________________________________________

– 31.03.2007.

 

Ekspedicija EVEREST 2007 je počela. Jutros u 9h letom Beograd – Atina, naši momci i devojka su krenuli put Nepala. Planirano je da se sutra jutru jave iz Katmandua. Tu će provesti dva dana, kupovati ili rentirati neophodnu opremu, popunjavati formulare, Basko će se cenjkati do krajnjih granica, sve u svemu radiće sve one stvari koje se rade u Katmanduu. Naravno, ručaće i u čuvenom restoranu Helena’s.

 

 

 

________________________________________