Ovo je arhiva svih nasih vesti i clanaka, sa ekspedicija, avantura i desavanja. Izaberite mesec i godinu da bi vam se otovorili clanci iz tog perioda. Pogledajte dnevnike sa avantura, fantasticne slike kao i poneki video.
Kao i prošle godine, Nikola Đurić iz EST-a je zajedno sa Igorom Skenderom imao trening tokom leta na Alpima.
Ovaj put je to bilo u okviru priprema za Ama Dablam.
05.08. 2007. 7:30h ulazimo u Gervasutti-ja, stena je ugrejana i 2 cuga iznad imamo trojnu navezu (s vodičem). Prvih 10 cugova imamo prelepo penjanje, uglavnom kroz diedre, pukotine i ljuske, težine većinom V+, retko manje od IV. Jednom mašimo smer i gubimo oko 30min i jedan čok na vraćanje. Tada shvatamo da smo zaboravili i fotoaparat u vreći, da se ne smrzne. Oko 14:30h ulazimo u desnu (severnu) stranu stebra na kojoj ima dosta leda. Penjemo tehnički 10m A2, ostatak je penjanje po zaledjenim policama. Još uvek smo u penjačicama. Igor ima jedan pad od 6m sa klizave police. Još jedan cug tehnike (Igor kao prvi A1, Džoni slobodno VI) i zatim skidamo mokre penjačice u kojima smo se smrzli, obuvamo gojzerice, navlačimo rukavice i vadimo alatku odnosno cepin. Do tada smo popeli oko 500m visine. Penjemo još nekoliko cugova težine do M5, zatim abzajlujemo cug i tada nas hvata mrak. Navlačimo i dereze, penjemo zaledjeni kamin (IV+) i tako dostižemo vrh Gervasutti pillar-a, ali do vrha Tacul-a ima još dosta. Penjemo dugački kuloar (smrznuti sneg 45°-50°) i izlazimo na početak poslednjeg grebena pred vrh (22h). Nakon 2 cuga, kada smo očekivali kraj, uvidjamo da do vrha ima podosta i što je najvažnije, ne znamo kuda. Tada je bila ponoć. Nastavljamo dalje još 2 cuga (jedan vrlo težak, M5) i tada smo konačno ugledali poznati snežni vršni greben. Još jedan cug traverziramo do snega i zatim snegom (40°) izlazimo na istočni vrh, a nedugo zatim i na glavni vrh. Kod krsta smo bili tačno u 2h ujutru nakon 18h penjanja, srećni što nema više penjanja i što nas nisu spasavali. Inače poslednja 3h penjanja su bila sve osim sigurna, bilo je penjanje u transu, sa retkim medjuosiguranjima i puno sreće što niko nije pao. Silazimo sa vrha za 2h, usput srećemo armiju penjaca koja ide na Mont Blanc via 3 Monts. Jednog Italijana navezujemo s nama i vraćamo ga u Cosmique hut jer mu se slošilo, a on nam je dao vodu za uzvrat. U šatoru smo u 4h nakon 21h na nogama.
Sledi supica i spavanje.