Ovo je arhiva svih nasih vesti i clanaka, sa ekspedicija, avantura i desavanja. Izaberite mesec i godinu da bi vam se otovorili clanci iz tog perioda. Pogledajte dnevnike sa avantura, fantasticne slike kao i poneki video.
..nastavak
Zone – 2000: Koliko je potrebno ostaviti prostora individui na jednoj ekspediciji, da li vođa ekspedicije treba nametnuti svoju prisutnost, držati članove pod obavezama, nametati vrijednosti, nastojati kanalisati interese i stavove kako se ne bi izgubio cilj, konstruktivnost i zamah ili im treba dopustiti da u većoj mjeri sami formiraju nivo i karakter odnosa prema onome zbog čega su tu, karakter međusobnih odnosa, te onog što ispoljavaju prema vani (prema javnosti). Kakvi su rizici u tom smislu?
Dragan Jaćimović: Teško je napraviti model u kome će svi biti zadovoljni. Vođa ekspedicije je tu da ukaže na drastične slučajeve kršenja etičkog kodeksa ponašanja u planini, kako čovekovog odnosa prema prirodi tako i međuljudskih odnosa. On je tu da pomogne savetima i prenosom svog iskustva kako bi pomogao članovima tima na putu do cilja. Jedina zajednička obaveza je poštovanje dogovorenog vremena (timing). Po meni ekspedicija treba da bude svojevrsna škola tokom koje će članovi sticati nova iskustva i stvarati sopstvene vrednosti. Mislim da nije pametno mešati se u nečije motive za učešće na ekspediciji, jer tu čovek lako zapadne u diskusiju o pravim vrednostima. A što se tiče odnosa prema javnosti, primetili ste moj stav. Svako ima pravo da iznosi svoje mišljenje ako ispod teksta stoji ime i prezime. Postoji odgovornost od javno izrečene reči, a vreme će pokazati ko je bio u pravu, a ko ne. Najgori su oni koji kritikuju, a potpisuju se sa pseudonimom.
Zone – 2000: Kakvi su u principu oni koje vodiš, preuzimaju li ljudi vlastitu odgovornost ili se podređuju vođstvu da bi minimalizirali osjećaj vlastite odgovornost za eventualne propuste i neuspjeh. U kojoj mjeri? Na koji način to rade?
Dragan Jaćimović: Kao što sam već rekao najveću odgovornost snosi vođa ekspedicije. Pojedinci u timu snose odgovornost jedino ako se ne pridržavaju dogovorenog plana ili ako rade nešto na svoju ruku. Takođe, sve češće je se dešava da članovi ekspedicije ne dolaze dovoljno kondiciono spremni ili još gore u svom CV-u napisu nešto što ne odgovara istini. Onda kada dođu ispod planine sve ispliva na videlo. To ja zovem nepoštovanje prema planini. U tom slučaju oni snose odgovornost prema sebi i ostalim članovima ekspedicije. Takvi očekuju od vođe ekspedicije da izvadi iz džepa čarobni štapić i izvede ih na vrh!
Zone – 2000: Kakav imaš stav prema balkanskom (vjerovatno ne samo balkanskom) sindromu “kad sakam, sakam, kad ne sakam, kakam” koji vodi ka iracionalnom reagovanju onda kad lična očekivanja nisu ispunjena tokom ekspedicije?
Dragan Jaćimović: Nije to samo balkanski sindrom. To je pitanje velike kvarljivosti robe zvane čovek. Za mene je to potpuno normalno jer sam se nagledao svakojakih reakcija. Tokom trajanja ekspedicije već uočiš pojedince kojima je vrh sam po sebi jedini cilj: Zadovoljiti sopstveni ego, slava, stipendija, status i ugled u društvu, mediji … Pogrešan motiv je najčešće uzrok iracionalnog ponašanja u slučaju neuspešne ekspedicije. Takvim ljudima nije bitan put, niti blagodati koje on donosi dok zajednički prolazimo kroz razna iskušenja, već samo efekti ostvarenog cilja. Ali ja nikoga ne osuđujem. Svako nosi svoju muku i ispolji je u onom trenutku kada sve maske spadnu. Tu je normalno. Većina njih se kasnije izvini, mada ima onih koji nisu svesni šta su uradili.
Zone – 2000: Vidimo da klima počinje ubirati danak po planinama, od extremnih uslova do nepredvidivih obrta i nesigurnih prognoza. Na osnovu tvog uvida, kako se jedan “homo balkanikus” kad se nađe u Himalajima odnosi prema takvim globalnim problemima gdje oni postaju toliko očigledni, da li indiferentno, rezignirano ili angažovano?
Dragan Jaćimović: To si u pravu. Nisi ni svestan koliko si u pravu. Klimatske promene su toliko izražene i u tolikom zamahu da se bojim da će u bliskoj budućnosti biti sve više nesrećnih slučajeva u Himalajima. Svake godine sam tamo i u proleće i na jesen tako da vidim šta se dešava. Lame po manastirima najavljuju velike promene i probleme za čovečanstvo već posle 2020 godine. Videćemo kako će se sve ovo završiti. “Homo balkanikus” izgleda da ništa ne primećuje i uglavnom se prema tome odnosi indiferentno. To se bar vidi po ovim našim nazovi državama. Dovoljno je prošetati po planinama, obići koju reku i videćeš da reč Ekologija još uvek ništa ne znači. Svest o klimatskim promenama gotovo da i ne postoji jer ovde ljudi misle da je sve Bogom dano i da će sve ovo večno trajati.
Zone – 2000: Postoji problem zagađenja planine (ostavljena fixna užad, boce, otpaci, ambalaža, čak i mrtva tijela poginulih penjača). Koliko toga po tvojoj ocjeni ostane trajno u Himalajima i kako se organizator ekspedicije (EST) odnosi prema tome? Na koji način rješava vlastite probleme tog tipa?
Dragan Jaćimović: Veruj mi da mi tu ništa nije jasno. Ostaviš depozit od 3000 USD u njihovom ministarstvu, imaš oficira za vezu koji te kontroliše i fotografiše ako zagađuješ okolinu, prazna boca kiseonika ima svoju cenu i logično je da je svi vraćaju u Kathmandu kako bi zaradili neku paru, ali i pored svega toga planina je puna otpada! Skoro svake godine pojavi se po neka Eko-ekspedicija koja sakupi na desetine tona otpada na Everestu. EST ima stav kao i Sherpasi: Svaka planina ima dušu i prema njoj se treba odnosti sa dužnim poštovanjem. Mi kupimo iza sebe sve ono što smo doneli, čak i plastičnu burad u kojima ljudi vrše malu i veliku nuždu koju pakujemo i iz ABC-a i BC-a na leđima yakova spuštamo u dolinu. Problemi uvek postoje sa članovima ekspedicije u visinskim kampovima. To je teško kontrolisati. Uglavnom zamolim Sherpase da počiste šatore i donesu sav otpad u BC. Nemaju svi baš izraženu svest o tome koliko je to važno. Verujem u univerzalni kosmički princip koji je Tesla propagirao: Kako seješ, tako ćeš i žnjeti!
Sa poštovanjem,
Dragan Jaćimović